Slaviša Vukićević, bivši fudbalski as Sarajeva, nekadašnji kapiten Bordo tima, član šampionske generacije s Koševa, “ex” jugoslovenski reprezentativac i dugogodišnji internacionalac u Francuskoj, s diplomom trenera i menadžera, dao je za Sportske.ba veliki intervju, koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Vukićević nije govorio u rukavicama niti “među nama, ovo nije za novine”, što je praksa na našoj sportskoj sceni. Naprotiv, pogađao je u glavu. Samo sa željom da sa svojim jasnim stavom pomogne bh fudbalu, da i druge potakne da glasno i jasno i dok nije kasno, govore o problemima s kojima se susreću.
Vukićević je dao svoje mišljenje o špekulacijama da kladionice, navodno imaju sve veći utjecaj na pojedine rezultate, govorio je o slabostima u radu s mlađim kategorijama, o trenerima, navijačima… Direktno je prozvao NSBiH…
“KAMIONDŽIJA” DRŽI LEKCIJU
Počeo je od smjene trenera u dva bh najbolja kluba.
– Nisu krivi Hurtić i Kostić. Ako jesu, oni su možda najmanje krivi. Vjerujte mi. Krivi su oni koji su napravili takav ambijent da se smjenom trenera sve rješava. Što je neodgovorno i nepromišljeno. Daleko smo mi od evropskog fudbala. Trebalo bi sati i sati da se sve objasni. Sportski sektor je zanemaren, podcijenjen, a to je najvažniji sektor. Kod nas, ne samo u Sarajevu, puno je improvizacije, a to nikad nije donijelo dobro- kazao je Vukićević na početku i intervjua za sportske.ba.
Pomenuo je predsjednika FK Sloboda Azmira Husića.
– Zar treba da nam “kamiondžija” drži lekciju o moralu? Neko je to dopustio. Došao čovjek iz Amerike i sve raskrinkao. Ne možemo biti slijepi i gluhi na sve to. Znamo šta se dešava. Znate da se kod nas znalo, ne ko će pobijediti, znao se unaprijed i rezultat. Drago mi je da je liga 12 donijela neki kvalitet, koji daje mogućnosti Vitezu, Metallegheu, Mladosti da pobjeđuju favorite u gostima. Nije mi drago što je Metalleghe to demonstriralo na mom Sarajevu, ali je dobro za fudbal da imamo takvu ligu.
Komentirao je glasine u kuloarima, po forumima, kako kladionice sve više diktiraju neke rezultate.
– Ako kladionice imaju prste u porazima Želje i Sarajeva, onda je to krah bh. fudbala. Ja znam da kladionice moraju od nečega živjeti, inače, njihovo postojanje ne bi imalo smisla, ali Sarajevo i Željo moraju zbog armije svojih navijača otklonuti svaki trun sumnje. Ja neću da vjerujem da kladionice određuju kako će završiti koja utakmica. Meni je to strano, mada se zna da kladionice rade svoj posao. Ne vjerujem da danas neko može reći idemo igrati za kladionicu. Kako, kome, zašto…? Dobro uvjek je bilo kod nas toga da imate klubove koji imaju prijateljske odnose i da je bilo tu i tamo “prijateljskih” utakmica ako jednom klubu trebaju ili trebaju bodovi. Ili tri za tri. Ne vjerujem da kladionice u ovoj fazi diktiraju “pravila igre”, jer je prvenstvo tek počelo.
Evo šta je rekao za navijače Želje i Sarajeva.
– Navijači jesu amateri, ali nisu naivni. Amateri su jer oni troše svoje pare i dolaze na utakmice. Troše i zdravlje. I njih zanimaju samo pobjede. Ili dobre utakmice. Vidio sam negdje transparent “Hoćemo bivše asove u klub”. Vjerovatno zato što su im očevi ili djedovi pričali kako se nekada igralo i kako se volio klub. Navijače možete jednom, dva puta obmanuti, prodati im priču, ali kada njihovo strpljenje prekipi onda je to kraj. Mene je najviše strah da Željo i Sarajevo ostanu bez navijača. Nekada je dvadesetak hiljada dolazilo na Koševo i Grbavicu da uživa, a danas dvije tri hiljade dođe da se nervira, zato što ih nerviraju oni koji igraju ili ljudi koji vode klubove ili vuku pogrešne poteze.
KAKVA POJAČANJA IZ MIJARMARA
Ovako je komentirao neselektivno dovođenje “pojačanja” na Koševo.
– Svaka čast Ješiću, koji je možda imao dobre želje, ali ne može klub sebi dozvoliti da trener dovede dva Brazilca iz Mijarmara. Pitam te ja, koji bi to naš igrač otišao igrati u Mijarmar. Ne vjerujem da bi i jedan. I još Brazilci. Pa da su nešto valjali išli bi dalje. Trener i može da predloži, ali klub je, ili neko ko vodi sportski sektor morao reći; čekaj! Da provjerimo, da ga pratimo kako igra, kako se ponaša, je li za nas, pa tek onda da ga dovedu. Sarajevo je unazad nekoliko godina dovelo više od stotinu igrača. I platilo ih. Gdje su oni sada, a neko ih je predstavio kao pojačanja.
Ili, imate sada igrače Sarajeva i Želje koji su po primanjima profesionalci, ali imate i ove iz Mladosti, Viteza, Jajca, Krupe, koji su također dobri, ali ni blizu nisu plaćeni kao ovi iz Želje i Sarajeva. Sarajevo i Željo su prije rata imali kostur tima iz svoje škole, ili najbolje iz BiH. Danas to nije slučaj.
Još jednom se vratio na trenere i njihovu ulogu u najboljim klubovima.
– Treneri ne određuju filozofiju i politiku kluba, već se tome prilagođavaju. Dobar trener donese plus, pomake, ali zato loš trener može ostaviti dalekosežne posljedice. Pogotovo ako vidi da klub nema jasnu strategiju. Pa ne može svaki trener dovoditi svoje igrače. Klub to treba da radi, a trener je tu da realizira takve ambicije. Sarajevo je naš najbolji klub jer ima Akademiju. I to je prvi korak ka ozbiljnom klubu. Imamo gospodina Tana, zlatnu koku koji je našao svoj interes i uložio svoja sredstva. Nisu to male pare. Naprotiv. Jako velike. I niko smije zloupotrebljavati i koristiti na loš način sredstva koja ulaže Tan. Akademija je, vjerujte mi odlična stvar, ali se postavlja pitanje, šta je s igračima. MI danas imamo da neke mlađe selekcije Sarajeva pobijede nekoga 8:0, ali gdje su igrači. Ko iz te generacije može biti nosioc igre. Pa ne mogu parirati Jajcu, kamoli za veće domete.
Osvrnuo se na Željinu djecu…
– Prava je sreća što je Edin Džeko otišao iz bh. fudbala s 18-19 godina. Ko zna gdje bio bio da je ostao. Isto tako mislim za Armina Hodžića, Riada Bajića, Edina Višću… Sreća da jedan Miralem Pjanić nije igrao ovde. Svi ovi momci pokazuju da mogu vrhunski igrati vani, ali kod nas bi teško uspjeli jer ambijent nije dobar za mlade igrače.
Slaviša se dotakao i NSBiH.
– NSBiH snosi veliku krivicu za stanje u bh. fudbalu. Imamo slabe rezultate u mlađim selekcijama. Tako je godinama. Po infrastrukturi, organizaciji profi fudbal odlazi od nas. Nestaje mladih igrača. Limitirani smo zbog rada u mladim selekcijama. Imamo užasnu infrastrukturu, djeca nemaju lopti. Sport, odnosno nogomet je ogledalo nacije. NSBiH proizvodi trenere kao na traci. Gledam utakmice mlađih kategorija, treneri se deru, psuju, roditelji galame, prozivaju kome su dali pare… Imamo tu i menadžere, koji bi trebali znati nešto o nogometu. Savez bi morao zašititi djecu, trenere, igrače, klubove, a ne da problem “rješava” kaznama. Umjesto da se prave sportski centri, da se djeci omoguće pravi uslovi, savez kaznama otežava klubovima. Pa, imao sam prilike vidjeti kako je u Prvoj ligi, klubovi ne mogu podnijeti ta silna plaćanja službenih lica., Dođe, recimo u Visoko delegat iz Hercegovine, kontrolor iz Bihaća, sudije, ne znam ni ja otkuda. Što to treba da otežavaju klubovima. Zar delegat ili kontrolor ne može biti neko iz komšiluka.
Pohvalio je “ljude u crnom”…
– Ako ima svijetla tačka onda su to sudije. Nema više domaćinskog ili, kako mi kažem, “ašićare” krađe. Kad vidite koliko i svjetske sudije na velikim takmičenjima griješe, mogu reći da mi imamo jako dobre sudije. I u Prvoj i Premijer ligi. Nisam sretan što NSBiH kupuje zgrade, umjesto da gradi sportske centre
Podsjetio je kako se nekad radilo…
– Vi ste u Želji, Sarajevu, pa i ostalim klubovima, od Veleža, Slobode, Čelika, pričam ti o bh. timovima, imali prave trenere, pedagoge u klubovima. Možda najbolje trenere za mlade igrače, poput Marka Bilića, Mirse Fazlagića, Denijala Pirića, Seje Jesenkovića, Fuada Muzurovića, Srbe Markuševića, Boška Antića, Boška Prodanovića.. Od svih njih se moglo šta naučiti. Oni nisu imali profi diplome, ali su znali svoj posao, imali su životne škole, iskustvo, 400- 500 utakmica. Voljeli su klub, a nisu poput ovih današnjih koji pričaju kako vole Sarajevo i Želju, brukaju se protiv Viteza, Mladosti, Jajca… Ljubav se dokazuje igrom na terenu. Pobjedama privlačiš navijače, sponzore. Koja ljubav. Ronaldo danas ljubi dres Reala, sutra će Barcelone… Nažalost, kod nas je, općenito, a govorim o Sarajevu, puno improvizacije. Danas imate mlade trenere koji nisu mogli igrati i počeli se baviti ovim poslom. Pogledajte kako je u Dinamu, Hajduku, Zvezdi, Partizanu. Jedan Štef Deverić radi s najmlađima, koji umije šta pokazati djeci, jer se zna ko je Deverić.
ZAŠTO TJERAJU NAVIJAČE?
U razgovoru bivši je as stalno potencirao važnost sportskog sektora.
– Ne treba izmišljati toplu vodu. Treba pratiti kako rade veliki i barem pokušati slijediti takve trendove. Mora se imati savjetnike i ljude od povjerenja. Kada veliki klubovi povlače poteze oni rizik svode na najmanju moguću mjeru. Okupe se, razgovaraju, a potom donesu odluku. Kod nas sjedne ekipa ljudi pa jednog smijene, drugoga dovedu i tako ukrug. Nigdje dijagnoze, analize dugoročnih rješenja. Niko me ne može razuvjeriti da mi nemamo dobrih trenera. Imamo itekako. Safet Sušić nam nije valjao, koji nas je odveo na Svjetsko prvenstvo. Sutra neće valjati ni Meša Baždarević, ako samo jednu utakmicu izgubi, a čovjek radi pošteno svoj posao. Imamo Faruka Hadžibegića, Vahida Halilhodžića, Davora Jozića, Amara Osima, Ziju Švrakića, Edina Ćurića… Šta to oni nemaju, što drugi imaju. Imaju sve reference i potvrdili su se vani, gdje je zahtjevnije, samo kod nas ne valjaju.
Slaviša je pored trenerskih zvanja stekao i menadžersku licencu.
– Ja sam prije desetak godina, kada su bili skoro djeca, otkrio Amera Dupovca, pa Kenana Horića. Pratio sam ih dok su igrali za mlađe selekcije. I u Francuskoj sam u ranim godinama pratio Pogbu, pa Matuidia. Završio sam trenersku školu s Papetom, Vahom, Hadžijom, Mešom. Kasnije sam završio i za kondicionog trenera, jer me sve to zanimalo. Nakon 17 godina profi karijere, ja sam shvatio da ništa ne znam o fudbalu. Zato sam se edukovao. Stalo mi je da se vratim, da pomognem svojim iskustvom i znanjem, jer znam kako se radi vani, a kako je kod nas. Gledam dosta utakmica. Eto, svidilo mi se kako je Sarajevo igralo protiv Zrinjskog. Gledam utakmice Prve lige, najviše svoju Bosnu. Vjerujte mi kod nas ima dosta dobrih igrača i po nižim ligama. Našim igračima, pogotovo mlađim treba osigurati prave uslove za rad. Savez je tu najodgovorniji. Ne smije biti prioritet kažnjavanje klubova, niti zabrana dolaska gostujućim navijačima, koje se tjera sa stadiona još dok traje utakmica. Nikud nas to ne vodi- poručio je Slaviša Vukićević u intervju za Sportske.ba.
